|
|
|
|
||||
|
UDRUGA HRVATSKIH DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA DUBRAVA Donosimo vam jedan zanimljiv tekst iz jedne hrvatske tiskovine....... Mr. Zdravko Mršić, analitičar društvenih, političkih i gospodarskih procesa
»Hrvatsko će se društvo uskoro prenuti!«
Prvi hrvatski ministar vanjskih poslova i prvi direktor Agencije za
restrukturiranje i razvoj RH mr. Zdravko Mršić, koji je na Sveučilištu u
Zagrebu studirao matematiku, fiziku i matematičku logiku, djelovao kao
sveučilišni nastavnik i niz godina u inozemstvu radio kao informatički
stručnjak i poslovni konzultant, ističe se nizom publicističkih
ostvarenja o politici, geopolitici, gospodarstvu i ljudskim
vrijednostima. Objavio je niz radova o kršćanskoj duhovnosti te knjige
»Otvorena šutnja« i »Proslava života«. God. 1994. objavio je knjigu
»Isus«, a poslije knjige »1997«, »Mala Terezija«, »Isus za treće
tisućljeće«, »Evolucija bez odabira«, »Konsenzus za Hrvatsku« i
»Globalizacija«, »Gospodarski nacionalizam« te knjigu »Isusovi ljudi« u
kojoj donosi svoje viđenje izlaska iz svjetske ekonomske krize, ne više
ratom, nego promjenom svijesti svakog pojedinca usmjerenom prema
dobrobiti čovječanstva u skladu sa sustavom vrijednosti kakav je
promicao Isus.
Kriza je
posljedica agresivnog liberalizma Kako biste u
globalizacijskom kontekstu ocijenili svjetsku financijsku i ekonomsku
krizu? Je li ona bila neizbježna? Mr. MRŠIĆ: Sadašnja kriza je treća duboka kriza od dvadesetih godina prošloga stoljeća. Velika je razlika između gospodarske recesije i duboke krize. Recesiju prouzroči previsoka proizvodnja koja nema kupaca i ona traje samo dok tržište ne uravnoteži proizvodnju s potrošnjom. Recesija nije nužno svjetska pojava i nju liječi vrijeme. Ozbiljna kriza posljedica je zastarjele strukture gospodarstva, a uzroci su joj obično u neprimjerenoj ulozi financijskog sektora.
Prva kriza u Prva kriza u novijoj povijesti buknula je 1929. godine, a uzrok joj je bio pregrijavanje financijskog sektora odnosno kreditiranje bez pokrića. Slom američkog financijskog sektora doveo je do sloma proizvodnje, i to ne samo u SAD-u nego i u cijelom zapadnom svijetu. Kriza je okončana Drugim svjetskim ratom, odnosno vojnim sredstvima. Druga kriza iz 1969. godine bila je izazvana raspadom svjetskog financijskog sustava, koji su izazvale Sjedinjene Američke Države koje bez tiskanja novca i obezvređenja tuđih valuta pohranjenih kod njih nisu mogle snositi goleme izdatke rata u Vijetnamu i Hladnoga rata. U isto je vrijeme poslijeratna elektro-hidraulička tehnologija (automobili, hladnjaci, perilice) prestala biti izdašnom za stvaranje novih proizvoda, na čemu počiva kapitalizam. Kriza je riješena napuštanjem zastarjele tehnologije te pokretanjem digitalne i biotehnološke revolucije. Zapad je počeo zasipati svijet novim suvremenim proizvodima, a starinsku proizvodnju prepuštati istočnim i azijskim zemljama. Treća kriza buknula je 2009. godine, opet nakon četrdeset godina, i bila je ponovno posljedicom takozvanoga pregrijavanja financijskog sektora. Financijski sektor SAD-a u posljednjih je 25 godina svoj udio u ukupnom domaćem proizvodu povećao od 6% na 22%. Sadašnja kriza je posljedica agresivnog liberalizma, koji je bio zamislio da će SAD živjeti od burzovnih i financijskih usluga, iako se živi od rada i proizvodnje koja je prepuštena azijskim zemljama. Nema kruha bez motike! Sad se novo bogatstvo stvara u Aziji. Ondje se radi. Zapad još nije stupio iz krize, ali je kriza ublažena političkim sredstvima odnosno intervencijom nacionalnih država koje su poduprle financijski sektor s čak četrnaest tisuća milijarda američkih dolara, uglavnom posuđenih. Jača uloga nacionalnih država donosi korist Što će biti posljedica svjetske financijske i ekonomske krize? Može li svijet ostati isti kao da je nije bilo? Hoće li među posljedicama biti i novi položaj i nova uloga države u gospodarstvu? Mr. MRŠIĆ: Sadašnja je kriza posljedica pogrešnog, liberalnog načina globalizacije. Da je dosadašnji tijek globalizacije bio štetan, pokazala je propast bogate Rusije pod Jeljcinom. Tri su čimbenika postupka globalizacije: korporacije, tehnologija i nacionalne države. Dosad su korporacije nadzirale tehnologiju i nacionalne države. Sad su korporacije i financijske ustanove spale na pomoć država koje su se zadužile preko svake mjere. Jedino je Kina u banke unijela novac iz državne pričuve. Korporacije su izgubile vjerodostojnost. Odsad će nacionalne države nadzirati korporacije, ali i tehnologiju sustavom državnih poticaja. Svijetu treba nova, takozvana zelena tehnologija za proizvodnju energije i nova tehnologija za stvaranje sigurnosti u opskrbi hranom i vodom. Tehnologija treba služiti ljudima, narodima i čovječanstvu, a ne tržištu. Jača uloga nacionalnih država donijela je korist nizu zemalja: Rusiji, Kini, Koreji, Brazilu, Venezueli, Argentini, pa čak i u SAD-u. Svijet se iz sadašnje krize izbavlja intervencijom država. One su jedino jamstvo da se kriza ne ponovi u dogledno vrijeme. Ujedno će doći do potrebne relokalizacije globaliziranog svijeta, čime će se smanjiti neizvjesnost u kojoj žive ljudi i narodi. Jača uloga država neće biti ograničena samo na gospodarstvo. Države će morati pomoći obnovi čovjeka odnosno ljudskih vrijednosti koje je tržište uništilo. Ljudi vlasti pravo ne shvaćaju ulogu države Zašto je došlo do urušavanja hrvatskoga gospodarstva i prije i mimo svjetske financijske i ekonomske krize? Uz objektivne okolnosti, kao što su ratna agresija te nužnost restrukturiranja neodrživih socijalističkih tvrtka, kolika je odgovornost političara za urušavanje hrvatskoga gospodarstva? Mr. MRŠIĆ: U početku postupka osamostaljenja Hrvatske, od četiriju temeljnih područja života dobro su bili vođeni politika, obrana i sustav ljudskih vrijednosti, ali je zatajilo vođenje gospodarstva. Gospodarstvo je pogrešno usmjereno unakazivanjem dobrog izvornog postupka privatizacije. Nije bilo prijepora u privatizaciji poduzeća po izvornom zakonu, kao što pokazuju postupci u Krašu, Francku, TOZ-u, Kamenskom, Samoborki, Jadranki, Zagorki ili Kotki. Kasnije su poduzeća dolazila ponajviše u ruke ljudi koji nisu bili ni poduzetnici ni ulagatelji. Stoga je bilo neizbježno da se Hrvatska deindustrijalizira. U posljednjih 20 godina Hrvatska nije bila kadra ni akumulirati, a kamoli stvoriti tehnologiju. Sad Hrvatska mora uvoziti nebrojene kategorije proizvoda, a nema suvremenih proizvoda za izvoz. Uvozi čak i hranu. Naši ljudi vlasti odali su se liberalizmu, izvoznoj ideologiji za neiskusne narode, vjerujući anglosaksonskoj postavci da se i nejako tržište može othrvati navali svjetskog tržišta. Oni pravo ne shvaćaju ni ulogu države ni svjetsku geoekonomiju i geopolitiku. Ljudi vlasti sve su do prvoga rebalansa državnog proračuna u travnju prošle godine nijekali mogućnost pojave krize. Smatrali su da je naš financijski sektor stabilan, a i bio je, ali samo zato što se bavio potrošačkim bankarstvom a ne financijskim spekulacijama, što su činile središnjice tuđih banaka koje su vlasnice naših banaka. Kriza je do nas došla posredno, putem recesije na proizvodnim zapadnim tržištima.
Jalova državna
uprava trati novac Kako biste
sažeto prikazali sadašnje stanje hrvatskoga gospodarstva? Mr. MRŠIĆ: Ni
hrvatsko gospodarstvo, a time ni hrvatsko društvo, nije pripravno za
uključenje u svijet koji će roditi sadašnja kriza. Taj će svijet biti
obilježen žestokim razvitkom tehnologije, posebice tehnologije za
potrebe opskrbe energijom i za namicanje dovoljno hrane i vode. U njemu
će biti ojačana uloga nacionalnih država. Pojavit će se golema razlika u
ulozi nepotpunih, malih nacionalnih gospodarstava i velikih, potpunih
gospodarstava. Umjesto nadmetanja među korporacijama, svijet će
usmjeravati dogovori među državama. Najpreča zadaća bit će osiguranje
mirnog opstanka naroda. Znatno će se smanjiti izravna inozemna ulaganja
jer će sve korporacije, koje trebaju pomoć države, ulagati u vlastitu
zemlju, pred očima vlastitih glasača. U Hrvatsku neće dolaziti tuđi
poduzetnici, nego nakupci poduzeća, zemljišta i vode, a to će
potencirati pitanje stvaranja dodane vrijednosti u Hrvatskoj. Globalizacija, koja
se ne može ukloniti, pogoršanje klime te prijeteća nestašica hrane i
vode ugrožavaju ne samo opstanak pojedinih naroda nego i cijelo
čovječanstvo i svjetski mir. Hrvatsko je
gospodarstvo maleno. Čak i da ima tehnologiju, Hrvatska ne može sve
proizvoditi. Morat će u dogledno vrijeme uvoziti, primjerice, prijevozna
sredstva, ozbiljnije oružje, medicinsku opremu i laboratorijske
potrepštine, kompjutore, komunikacijsku opremu, energiju i drugo. Čime
će to platiti? Do sadašnje krize plaćala je prodajom nekretnina i
graditeljstvom financiranim tuđim novcem. Nakon prestanka krize moći će
se neko vrijeme prodavati zemlja u Slavoniji, Baranji te na Pelješcu i
oko novog mosta, ali će i tome ubrzo doći kraj. Hrvatska ima
željeznicu iz devetnaestog stoljeća, i to slabo održavanu. Turizam
prinosi samo 4% ukupnoj dodanoj vrijednosti. Drugo se od takozvanog
apartmanskog turizma i ne može očekivati. Poljoprivreda propada, a
zemlja se prodaje tuđincima. Industrijska poduzeća nisu u stanju
stvoriti dovoljno proizvoda koji se mogu prodati u inozemstvo.
Utemeljenje posebnog fonda za spas posrnulih poduzeća neće potaknuti
izvoz, ali će dodatno optereti državni proračun i siromašne hrvatske
porezne obveznike. Guverner HNB-a uvjetuje potporu banke novom fondu
ulaganjem u proizvodnju. Međutim, ulagati valja samo u novu proizvodnju
za izvoz i za budućnost. Jalova državna
uprava trati novac koji bi se mogao rabiti za unapređenje tehnologije u
područjima u kojima bismo mogli proizvoditi za izvoz. Korupcija
upropaštava i dosad dobra poduzeća u djelomičnom ili punom državnom
vlasništvu. Valja početi
živjeti od rada Jesmo li dosegli
fazu u kojoj postaje neizbježna obnova cijeloga društva, države i
hrvatskoga gospodarstva? Mr.
MRŠIĆ: Hrvati su prestali raditi, a hoće dobro živjeti. Hrvatsko društvo
propada, kao što propada i Zapad. Propast civilizacija dolazi od
nekoliko čimbenika, ali su u postupku propadanja uvijek prisutni
neprimjereni pogledi na život. Odgovorni ljudi ni na Zapadu ni u nas ne
pokazuju da su svjesni kako se siromaštvo zavuklo u zapadne narode. To
se još ne očituje u ozbiljnom smanjenju potrošnje jer je siromaštvo
prikriveno velikim zaduženjem država, poduzeća, jedinica lokalne uprave
i pojedinaca. Valja
mijenjati sadržaj ljudske svijesti. Narodima valja početi živjeti od
rada. To traži veliku promjenu u stavu i ponašanju ljudi i politike.
Valja pružiti otpor propadanju, a takav se otpor ne može pružiti bez
unutarnje obnove. Ipak ću spomenuti i Crkvu. Propadanje Rima u četvrtom
i petom stoljeću djelomice su prouzročili vanjski neprijatelji, barbari,
ali se otpor propadanju nije mogao zamisliti bez Benediktove obnove, ne
samo Crkve nego i cijelog Rima. Obnova je bila dugotrajna i mukotrpna,
ali je uspjela. »Ora et labora! Moli i radi! Benediktinci nisu
propovijedali. Samo su molili i radili. Promijenili su sadržaj svijesti
i imali dobru praksu.
Hrvatsku obnovu treba predvoditi obnova gospodarstva, ali nje ne može
biti ako se ne obnovi hrvatska politika te ako se ne pokrene cijelo
društvo. U nas još nije proglašena »elementarna nepogoda«, iako nas je
već pogodila. Ako se Hrvatska ne počne obnavljati, nema otpora
propadanju.
Hrvatskoj treba obnova politike
Nakon dosadašnjega iskustva s tzv. političkim elitama, smatrate li da su
one sposobne ponuditi primjerenu i ostvarivu hrvatsku strategiju obnove? Mr.
MRŠIĆ: I sad, kao i dosad, u Hrvatskoj buja samozadovoljstvo vlasti
vlastitim djelovanjem. Mijenjaju se samo formulacije kojima se iskazuje
samozadovoljstvo. I dalje se samo ispredaju priče.
Kampanja za predsjedničke izbore otkrila je oskudicu političkog smisla i
odgovornosti kandidata za budućnost. Samo je jedan kandidat, koji nije
prošao prvo kolo, govorio o budućnosti te o potrebi obnove Hrvatske
putem obnove gospodarstva. Na koju se razinu bila svela kampanja nakon
prvoga izbornog kola? Ako
ljudi vlasti ne uvide da Hrvatskoj treba obnova politike putem uvođenja
većinskog, izravnog izbornog sustava, teško je očekivati početak obnove.
Može li se govoriti i o slomu hrvatskoga političkog sustava?
Mr. MRŠIĆ: Politika je postupak usklađivanja raznorodnih
interesa u jednom društvu i dodjele utjecaja tim interesima
razmjerno njihovu prinosu bogatstvu naroda. U tom smislu u
Hrvatskoj nema politike. Politikom se u Hrvatskoj smatra borba
za vlast. O stvaranju bogatstva nitko ne govori. Govori se samo
o podjeli i uzimanju bogatstva. Stoga bih radije rekao da je
došlo do sloma hrvatske stranačke demokracije koji je prvobitno
uzrokovan nakaznim razmjernim izbornim sustavom što ga dogovorno
podupiru HDZ i SDP.
Taj je sustav pogibeljan za hrvatsku demokraciju jer provodi
negativnu selekciju ljudi za popunjavanje mjesta u
predstavničkim tijelima. Za nekoga je dosta da ga šef stranke
upiše u vrh izborne liste da bi dospio u saborske klupe u kojima
sjede pjevači, sportaši, glumci i drugi šefovima poćudni ljudi
koji ne spadaju u politiku. Da je u Hrvatskoj na snazi izravan,
većinski izborni sustav, u strankama bi se radom u
predstavničkim tijelima oblikovali i razvijali političari,
doslovce političari, koji bi mogli voditi politiku koja će u
budućnosti biti važnija od gospodarstva, pa čak i od obrane.
Takav izborni sustav osvetio se prvobitno samim strankama. Već
su usahnule ranije snažne srednje stranke kao što su HSP, HSLS,
HSS i HNS. Sad je na red došao i HDZ koji je stvorio sadašnji
izborni zakon. Dobar rezultat mnogih nestranačkih kandidata na
predsjedničkim izborima osmrtnica je hrvatskoga političkog
stranačja. Sramota je to što dosadašnja matična stranka
hrvatskog naroda nije bila u stanju ponuditi vjerodostojnoga
predsjedničkog kandidata, a ni predsjednički kandidat SDP-a nije
proizvod stranačkog mehanizma. Slabljenje SDP-a već je na
pomolu. Čudi to što vodstvo SDP-a nije bilo u stanju formulirati
novu hrvatsku politiku ni u sadašnjoj krizi i tako se nametnuti
većini hrvatskih glasača. SDP pod sadašnjim vodstvom nema
nikakvu politiku, dok se HDZ brine samo za državni proračun, a
sudbinu naroda prepušta slučaju.
Stranke otuđuju građanima izborni glas. Građani biraju, ali ni o
čemu ne odlučuju. Odlučuje uzak krug ljudi na vlasti te tuđi i
domaći financijeri stranačkih izbornih kampanja.
Izlazak iz sadašnje političke krize je u odbacivanju sadašnjega
razmjernog izbornog sustava i uvođenje izravnog biranja
zastupnika u predstavnička tijela. Time bi zastupnike, izabrane
u izbornim jedinicama, glasači mogli nadzirati i usmjeravati. U
politiku bi se uključili i kvalitetniji ljudi koji sad zaziru od
uključenja u stranke. Hrvatskoj je potrebna izravna, narodna,
nacionalna demokracija. Tu demokraciju, po hrvatskom izbornom
sustavu, uživaju etničke skupine u Hrvatskoj: Srbi, Mađari,
Talijani, Nijemci, Austrijanci, Česi, Slovaci, Romi i Bošnjaci,
ali ne i Hrvati. Narodna, izravna demokracija potrebna je i
većinskom hrvatskom narodu.
Time bi se obnovio politički postupak koji je uz sadašnje
svjetske okolnosti i domaće prilike narodu potreban kao komad
kruha.
Koje bi bitne elemente morala sadržavati hrvatska strategija obnove? Mr.
MRŠIĆ: Temelj obnove bilo bi to da država preuzme predvodništvo u
gospodarstvu. Država se mora postaviti kao poduzetnik, a ne kao
gospodar. Za to je potrebno uzimanje ozbiljnih dugoročnih zajmova od
Međunarodnoga monetarnog fonda koji bi se uporabili za projekte
stvaranja novoga gospodarstva, gospodarstva za budućnost. Hrvatska u
srednjoročnom razdoblju može stvoriti nove izvozne proizvode agresivnom
proizvodnjom hrane i vode uz izgradnju potrebne društvene i fizičke
infrastrukture. Time bi se iskoristila zemlja. Drugo je modernizacija
željeznice uvođenjem kontejnerskog ili intermodalnog prijevoza, čime bi
se iskoristio iznimno dobar položaj Hrvatske. Treće je otklon od
apartmanskog turizma kojim bi se pravo iskoristili more, obala i otoci
za stvaranje ozbiljne dodane vrijednosti.
Dugoročnije gledano, Hrvatska se mora posvetiti i biotehnologiji jer će
se za petnaestak godina zemlje koje nemaju akumuliranu ili stvorenu
biotehnologiju naći u situaciji u kojoj su sad zemlje koje nemaju
obradiva tla. Umjesto postavljanja skijaške staze na Sljemenu i suvišne
sportske dvorane u Srednjacima, Zagreb je mogao napraviti dobro
opremljen biotehnologijski institut za potrebe hrvatske budućnosti uz
zapošljavanje naših mladih stručnjaka koji sad stvaraju bolju budućnost
tuđim narodima.
Vjerujem u snagu naroda
Može li hrvatsko društvo uopće započeti svoju obnovu sa sadašnjim
vrijednosnim rasulom?
Koje bi bitne elemente morao imati hrvatski vrijednosni sustav? Mr. MRŠIĆ:
Hrvatskoj je umjesto sebičnosti i samoživosti prijeko potrebno
zajedništvo. Brigu samo za vlastite interese valja zamijeniti brigom za
opće dobro. Hrvati su podlegli liberalističkoj religiji samoživosti,
iako je spas uvijek bio u zajedništvu. Čovjek se kao vrsta razvio u
zajedništvu, uzajamnosti i solidarnosti. Ljudi se moraju otrijezniti,
obratiti se na zajedništvo i vratiti se svojim genskim korijenima. Po
nastojanju da se čovjek vrati čovještvu, Isus je nedvojbeno dao najveći
mogući doprinos ozdravljenju ljudskog roda. Isusovo Božje kraljevstvo je
praksa zajedništva, uzajamnosti i solidarnosti. Jeste li Vi
optimist? Hoće li se hrvatsko društvo uspjeti obnoviti i stati na svoje
vlastite zdrave noge? Mr. MRŠIĆ: Ja sam
neukrotiv optimist. Vjerujem u snagu naroda. Moj publicistički rad odiše
optimizmom, posebice u ovom vremenu dolaska i produbljenja krize i u
Hrvatskoj i na Zapadu. Moje ocjene slabog stanja u politici, narodu i
zemlji nisu sračunate ni na čije uniženje. One iznose stvarno stanje
nakon analize svih okolnosti i prilika. Osim toga, svaki moj rad sadrži
jasne konkretne prijedloge za djelovanje koje bi vodilo poboljšanju
stanja. Hrvatsko će se društvo uskoro prenuti!
POČASNI VOD
Privodimo kraju formiranje voda.
Izradili smo pravilnik o postupanju i protokol. Dobili smo od
Ministarstva obrane 20 kompleta odora na ćemu najsrdačnije
zahvaljujemo svima koji su nam pomogli pri realizaciji ovog projekta.
NOVOSTI U RADU KLUBA
UHDDR-a
Obavještavamo članstvo da smo uspjeli
dogovoriti postavljanje samouslužnih aparata za tople napitke i ostala
pića u prostorijama udruge.
PRAVNIK U UDRUZI
Obavještavamo vas da će od rujna u
udruzi raditi pravnik specijaliziran za zakonodavstvo koje pokriva
braniteljsku populaciju. Predbilježbe za termine mogu se izvršiti u
tajništvu. Svi savjeti su besplatni.
OBAVJEŠTAVAMO
ČLANSTVO, SVE NAŠE PRIJATELJE I SPONZORE DA UDRUGA DJELUJE NA NOVOJ
ADRESI
AVENIJA DUBRAVA 238
Pozivamo sve članove da
podignu svoje iskaznice i uplate članarinu za 2010. godinu. Drago nam je što ste odvojili dio svog
dragocjenog vremena i posjetili naše stranice. Ove Intenet stranice su
iskorak naše Udruge prema modernom komuniciranju. Stoga Vas molimo da
nam sve Vaše prijedloge, primjedbe i eventualno pohvale pošaljete na
E-mail. Obećavamo da ćemo vrlo ozbiljno razmotriti svako vaše pismo i
odgovoriti Vam u najkračem mogućem roku.
Truditi ćemo se biti što konkretniji,
prezentirati rad i
aktivnosti naše Udruge. Ovime želimo naglasiti
da su svi ljudi dobre volje, dragovoljci i branitelji dobrodošli za
suradnju koja će rezultirati boljitkom za braniteljsku populaciju.
Želimo naglasiti našu nezavisnost od dnevne
politike. Smatramo da je miješanje politike samo štetno za djelovanje
naše a i sličnih Udruga. Isto tako pozorno pratimo što se dešava u našoj
Domovini. Imamo pravo i obavezu na to. Mi smo je stvorili a naši mrtvi
suborci nas obavezuju ne doći u poziciju kako je njihova i naša žrtva
bila uzaludna.
Radno vrijeme Udruge
utorak i
četvrtak od 15.00 do 20.00
srijeda od 9.00 do 12.00 |
Ovdje možete pročitati ili kopirati neki od dokumenta |
|||||
|
|
||||||
|
Linkovi prijatelja UHDDR-a
|
||||||
|
|
||||||
|
copyright © UHDDR Dubrava |
||||||